Obzirom da su prevozi izloženi različitim okolnostima na koje se ne može uticati i pored sve predostrožnosti potrebno je osigurati se. Djelatnost prevoznika uređuju domaći i međunarodni propisi (Međunarodna prevozna konvencija CMR). Ti propisi sadrže i odredbe o odgovornosti prevoznika za štetu na robi koju prevoze.
Registrirani prevoznik može osigurati svoju prevozničku odgovornost za oštećenja, uništenje ili gubitak robe koju je preuzeo za prevoz sa odgovarajućom dokumentacijom.
Ugovor o osiguranju u okviru širine osiguravajućeg pokrića štiti od zahtijeva za odštete od strane osoba koje su oštećene (vlasnika roba), kao i od regresnih zahtijeva osiguravajućih društava iz osnova isplaćenih transportnih (kargo) šteta.
Osiguravajuće pokriće kod prevoza na određena područja (npr. istočna Europa) ili za određene vrste robe ima određena ograničenja. Osiguravač, općenito, bez obzira na geografsko područje, ne pokriva neke štete, za koje prevoznik inače odgovara (zla namjera, gruba nemarnost, štete zbog prekoračenja specijalno određenog prevoznog roka, itd.)
