Sigurnosni sistemi u novim automobilima

Sigurnosni sistemi u automobilu nisu samo modni hir već korisna dodatna oprema.

Ako se vratimo nekoliko godina unazad, sjetit ćemo se da je većina ljudi prilikom kupovine novog automobila od dodatne opreme mogla birati između automatske ili ručne klime, kakav radio će auto imati, da li će imati panoramski krov i slično. Jedini sigurnosni sistem u autu je bio sistem protiv blokiranja ABS, a ESP je polako ulazio u upotrebu, dok se za slučaj nesreće većina ljudi se zadovoljavala većim brojem zračnih jastuka.


Na uvođenje sigurnosnih sistema u automobile su utjecali sigurnosni testovi.

I vremena su se promenila - promjene regulative, razvoj tehnologije i konkurencija su učinili svoje.

Veliki utjecaj na poboljšanje sigurnosti u saobraćaju imaju nezavisni testovi sigurnosti, kao što je EuroNCAP, koji je u Europi glavni po pitanju sigurnosti.

U testovima koje EuroNCAP radi od 2009. godine, provjerava se sigurnost pješaka u slučaju sudara, a od 2010. godine sve veći naglasak je na asistencijskim tehnologijama koje su namijenjene sprječavanju nesreće, radi postizanja sigurnosti ukoliko dođe do nesreće i za putnike nakon nesreće.

Sistemi koji su se razvili radi ovih testova, kao i napredak u tehnologiji i stoga dostupnost sistema, sada su brojni, tako da je popis svih jednostavno prezahtjevan zadatak. Zato smo se fokusirali na sisteme čije je prisustvo u automobilu prilikom testiranja sigurnosti nagrađeno dodatnim tačkama. Pored toga, dodali smo i sisteme koji se ne ocjenjuju, ali smatramo da znatno pomažu sigurnosti na cesti.

Sistem za detekciju mrtvog ugla

Sistem je jedan od uređaja koji su već nekoliko godina na tržištu. To je uređaj koji prati bok vozila i zadnji dio, i vozača svjetlosnim ili zvučnim signalom upozorava na vozilo u mrtvom uglu.

Sistem za otkrivanje vozila u mrtvom uglu je posebno koristan prilikom prestrojavanja ili na autoputu gdje više vozila vozi paralelno, što može dovesti do toga da vozač ne vidi vozilo pored sebe.

Prva prezentacija sistema se desila 1995. godine, a Ford je bio među prvima koji su ponudili ovu opciju u svojim automobilima.

Danas je ovaj sistem dopunjen takozvanim "cross traffic alert" ili upozorenjem za saobraćaj koji dolazi s boka, što je posebno korisno prilikom vožnje unazad sa parkirališta.

Sistem za održavanje pravca u traci

Glavni zadatak ovih pomoćnih sistema je održavanje pravca vozila u istoj traci. Postoje aktivni i pasivni sistemi kontrole.

Pasivni sistem putem kamera ili infracrvenih senzora upozorava vozača npr trzanjem sjedišta - Citroën je to prvi uveo u Europi 2005. godine.

Aktivni sistem je nešto zahtjevniji, noviji i funkcioniše drugačije. On prati događaje na putu i u slučaju da vozač nenamjerno počne skretati u drugu traku on ga prvo upozorava trzanjem volana ili vizuelnim upozorenjem, a kasnije sistem sam ispravi smjer kretanja vozila.

Ograničenje brzine, tempomat i radarski tempomat

Ova tri sistema ćemo posebno gledati, jer je ograničenje brzine nešto drugačiji uređaj koji je već dugo prisutan u automobilima, ali se pojavljuje u različitim verzijama.

Osnovna verzija sistema za ograničenja brzine ima određenu brzinu koju vozač ne smije prelaziti. Ako se to desi, vozačev automobil upozorava na to zvučnim ili svjetlosnim upozorenjem, a u nekim slučajevima i svjetlosnim i zvučnim.

Drugi način ograničenja brzine je nešto komplikovaniji, ali obično podrazumijeva učešće vlasnika vozila ili tehničara na servisnoj stanici. Riječ je o podešavanju brzine do koje možemo voziti. Ovo rješenje je posebno korisno za roditelje koji svoja vozila posuđuju djeci i na taj način se učinkovito sprječava vožnja prevelikom brzinom.

Pored ograničenja brzine, već neko vrijeme je dostupan i tempomat, koji su posljednjih godina proizvođači automobila povezali sa kamerama i sličnim senzorima.

Radarski tempomat održava brzinu automobila, a u isto vreme vodi računa o tome šta se dešava ispred njega – razmaku izmeđ vozila. Ako se ispred nas pojavi sporije vozilo, on prvo upozori vozača, a ako on ne reaguje, sistem reaguje automatski i usporava brzinu do brzine vozila ispred. Kada vozilo ubrza ili se skloni, automobil ponovo ubrzava do željene brzine.

Automatski sistem za kočenje i detekciju pješaka

Automatski sistem kočenja je u osnovi sličan radarskom tempomatu. Njegov zadatak je da prati situaciju ispred vozila i koči ako vozač ne odgovori na opasnost. Sistem je, za razliku od radarskog tempomata, u svakom trenutku spreman da reaguje mnogo brže i sposoban je ne samo da smanji brzinu automobila, već i da ga potpuno zaustavi.

Brzine na koje sistem funkcioniše stalno raste. Pre sedam godina Volvo je predstavio sistem koji može detektovati pješaka i spriječiti nesreću.

Sistem za hitne pozive (E-poziv)

E-Call ili Sistem za hitne pozive je novina koja se pojavila na tržištu automobila u posljednje četiri godine. Počeo je sa radom 1. januara 2018. godine i biće obavezan za sve automobile napravljene nakon 1. aprila 2018. godine.

Iako neki proizvođači automobila već nude sistem za hitne pozive u slučaju nesreće, E-Call će u čitavoj Europi raditi na istoj infrastrukturi. Sam sistem će pozvati pozivni centar, gdje će prijaviti ključne informacije o nesreći (mjesto, smjer, tip vozila i broj putnika u vozilu), a istovremeno će uspostaviti telefonsku vezu između centra i vozila.

Očekuje se da će sistem skratiti vrijeme reakcije hitne pomoći za nekoliko minuta u svakoj nesreći. Bit će moguća i naknadna ugradnja u vozila.

Automatsko podešavanje farova i brisača

Automatska adaptacija farova izgleda kao relativno novi izum, pošto je većina proizvođača počela da ga koristi tek u posljednjoj deceniji, ali prvi automobil sa ovim uređajem došao je na ulice prije nekoliko decenija, to je bio Citroën DS.

Danas su adaptivni farovi mnogo sofisticiraniji. Rade tako da nadgledaju položaj volana, brzinu vozila i nagib, te na osnovu toga usmeravaju svetlosni snop u pravcu puta, a ne direktno, poput klasičnih farova.

Druga, nešto manje zahtjevna tehnološka naprava koja pomaže u boljoj vidljivosti je senzor za kišu povezan sa prednjim brisačima vjetrobranskog stakla. Iako je ova tehnologija u automobilima srednje klase ugrađena više od 15 godina (jedan od prvih predstavnika bio je Peugeot 406), i dalje je često na listi dodatne opreme. Senzor o kojem govorimo nalazi se na vjetrobranu, obično iznad ogledala, i prati površinu stakla. Ako detektuje vlagu, senzor uključi brisače, a istovremeno, u zavisnosti od količine vlage, određuje i brzinu brisanja.

Sistem za pomoć pri parkiranju

Ranije je sistem za pomoć pri parkiranju uglavnom bio sastavljen od senzora koji su prenosili zvučne signale i komunicirali udaljenost automobila od prepreke, danas su ovi sistemi dosta nadograđeni. Većina proizvođača automobila danas nudi kameru za vožnju unazad, bilo serijski ili uz doplatu. Kamera prikazuje sliku vozila i prati okretanje volana, a na osnovu prikupljenih podataka, sliku upotpunjuje šematski prikaz putanje vozila.

Najnovija generacija ovog sistema, koja je trenutno dostupna u vozilima srednje i više klase, sastoji se od četiri kamere. One se nalaze na prednjoj i zadnjoj strani vozila i sa strane (uglavnom ispod retrovizora). Uz pomoć skice vozila i kombinacije slika sve četiri kamere, na ekranu multimedijalnog sistema imate osjećaj pogleda iz ptičje perspektive i pogled na vozilo od 360 stepeni.

Senzor pritiska u gumama

Nećemo gubiti previše vremena na senzoru pritiska u gumama. Kao što samo ime kaže, to je sistem koji preko senzora na plati ili gumama govori automobilu da li je pritisak u gumama odgovarajući ili nije, a od novembra 2014. godine sistem je integriran u svaki novi prodati automobil.


Autor: Jure Šujica

Novinar magazina Avto magazin, fotograf i automobilski entuzijasta. Bliski su mu E-Call tehnologija i slične usluge vezane za mobilnu tehnologiju.











Complementary Content
${loading}